Biciklom po Pelješcu
(01.09.2014)
Sve u šesnaest sunčanih žuljanskih dana koji su iza nas bješe idealno. Kupanja u toplom moru bilo je napretek, sunčašce je lijepo grijalo i pazilo da ne pretjera. Aber, svemu lipom brzo dođe kraj.
Meteorološki sajtovi već danima upozoravaju na pogoršanje vremena koje dolazi s prvim danima devetog mjeseca. Jutros puše jak vjetar i nebo je prošarano oblacima svih fela. Kucnuo je čas za biciklističku avanturu pelješkim cestama.
Polazak je bio u 09:22. Majka Marija je ispratila brata Zokija i mene. Nije za sinovima prolila vodu iz lavora, ali je opalila jednu snimku kao uspomenu u slučaju da se ne vratimo. Mahnusmo joj i krenusmo.
1. Žuljana – Trstenik
Do Trstenika ionako idemo svaki drugi dan jerbo raste nekoliko smokava koje brstimo netom prije ulaska u to mjesto. Obožavam voziti bicikl vijugavom cesticom iznad mora. Sunce je škiljilo kroz oblake, imali smo povoljan vjetar.
U tih šest kilometara sreli smo samo veliku kolonu biciklista s kojima smo izmijenili pozdrave. Spustili smo se u Trstenik i par minuta osluškivali bilo mjesta. Barba bluzer stoji pored svoje barke na čijem boku stoji natpis Kacha. Danas neće isploviti — previše je vjetra i valova.
2. Trstenik – Dingač Borak
Na izlasku iz Trstenika kratko smo stali na vidikovcu iznad groblja i nastavili se penjati cestom uz more. Nakon par kilometara stigli smo do odvojka za Dingač Borak i za nekoliko minuta vratolomnog spusta našli se u tom pitoresknom mjestu.
Penjući se natrag ispustili smo dušu. Borak smo obišli zadržavajući se samo na stijeni iznad lijepe male plaže na kojoj su lokalni kupači vrištali od užitka zbog velikih valova.
3. Dingač Borak – tunel Dingač
Nakon povratka na glavnu cestu uspon se nastavio. Iza svake uzbrdice čekamo tunel, ali nikako da se pojavi. Nebo se naoblačilo, vjetar pojačao (srećom puše u leđa). Najzad — tunel.
Opalili smo par fotki i oprezno prošli kroz tunel bez rasvjete.
4. Tunel Dingač – Potomje
Odmah iza tunela nalazi se Potomje, mjesto čuveno po najboljim crnim vinima: dingaču, postupu i plavcu. Uz cestu se redaju vinarije, ali obilazak ostavljamo za drugi put.
Brojni dječji glasovi dopiru iz vrtića — neuobičajeno za malo poluotočko mjesto. Na ulazu na glavnu cestu ne idemo prema Orebiću, nego skrećemo prema Stonu.
5. Potomje – Pijavičino
Uspon otežava vjetar u prsa, a promet je gust. U Pijavičinu nas hvata — što drugo nego pijavica. U zadnji čas nalazimo zaklon u spomen‑kompleksu iz Drugog svjetskog rata.
Spomenik je u solidnom stanju, prateći objekti devastirani. Kad je kiša stala, obišli smo reljef i nastavili put.
6. Pijavičino – Janjina
Ojha, kakav spust! Pet minuta bez okretanja pedala. Janjina se ukazala kao lijepo mjesto. Stajemo na igralištu NK Iskra. Zoki zabija gol kao Dragan Mance, ja na tribinama pjevam navijačke pjesme.
Vrijeme je za prvu okrepu — dva Amstela iz Studenca. Kiša opet počinje, sklanjamo se ispod nadstrešnice ambulante i glumimo pacijente.
7. Janjina – Sreser
Odmah nakon izlaska iz Janjine skrećemo prema Sreseru. Put je ugodan, lagano klizimo niz cestu. U Sreseru ni kučeta ni mačeta. Tek što smo se parkirali — počinje pravi kijamet.
Pol sata stojimo stisnuti pod nadstrešnicom modernog apartmana. Čim je kiša jenjala — bježimo glavom bez obzira.
8. Sreser – Drače
Povratak na glavnu cestu bio je gadan. Buraz me mrko gleda — ruta do Sresera bila je nepotrebni višak. Uzbrdice nisu bile strme, ali kontra vjetar nas je ubijao.
Drače je beskrajno mjesto poznato po školjkama. Slijedi najgora etapa.
9. Drače – Dubrava
Od trnja do zvijezda. Umorni i mokri jedva osvajamo metar po metar asfalta. Psujemo vjetar i kišu, zastajemo na vidikovcima previše iscrpljeni da bismo uživali u pogledu.
Osvajamo brdo po brdo, ali nikako da se pojavi tabla “Dubrava”.
10. Dubrava – Žuljana
Eto najzad Dubrave, starog naselja iznad žuljanske uvale. Zucker kommt zuletzt. Najljepša ruta za kraj — pet‑šest kilometara gotovo bez okretanja pedala.
Vraćamo se na ishodište nakon više od pet sati avanture. Nema bolje okrepe od mamine kuhinje i pelješkog crnog vina. Kiša opet nasrće i ne prestaje do kraja dana.