Draganići
Između jedanaest ponuđenih cikloturističkih ruta Karlovačke županije izabrali smo dvojku. Ruta dužine 57 km starta u mjestu Draganići, slijede šume, močvare, sela uz rijeku Kupu, Karlovac, Ozalj… Sve ravno i bez puno muke, a ipak dovoljno za ubit par hiljada kalorija i pripremiti organizam za sutrašnji prvomajski roštilj.
I ne bi tako. Umjesto planiranih pedesetak kilometara napravili smo skoro duplo više, cijelo vrijeme šamarani dosadnim vjetrom — mislim da je bio neki sjevernjački tip.
Staza je bila loše markirana tako da smo više puta zalutali. Nakon što smo jedva pronašli prijelaz preko autoputa, vozili smo se 10 km ravnim šumskim putem na vlastitu odgovornost. I to je bilo sasvim ok.
Na povijesno‑poučnom putu kroz draganićku šumu nismo sreli niti insana niti hajvana, iako smo se penjali na lovačke osmatračnice. Tek jedna pregažena zmija na cesti. Ta zmija je baš baksuz — tim putem valjda prođe tek nekoliko vozila dnevno.
Sljedećih 10 kilometara bilo je podnošljivo. Vozili smo kroz rodoljubna sela. Rodoljubnost se iščitava iz velikog broja predizbornih plakata stranaka desne orijentacije i iz gnijezda roda rastrkanih po dimnjacima napuštenih kuća.
Onda vozimo dosadnih i napornih 40 km kroz sela uz Kupu, zaobilazimo Karlovac, prolazimo sva moguća Pokuplja i Pokupska i nešto prije Ozlja uspijemo uloviti izgubljenu matičnu rutu dvojku.
U Ozalj dolazimo iscrpljeni i žedni, davno smo prevalili zacrtanih 57 km. Lijep je Ozalj. Dok u birtiji iznad hidrocentrale s pogledom na Stari grad pijemo pivo, naša muka počinje poprimati neki smisao.
No, valja nam se vratiti do Draganića. Na sve moguće načine pokušavamo skratiti put. Trebamo prijeći rijeku Kupu, prilično nabujalu od proljetnih kiša. Priče lokalnih seljaka o mostovima su prilično raznolike.
Riskiramo sa željezničkim mostom kod Zorkovca. Posrećilo nam se — uspjeli smo prevesti bicikle preko mosta i uskoro na seoskom igralištu pratimo utakmicu. Podijelili smo prvog od dva Kozela kupljena na ozaljskoj benzinskoj i chvaknuli kekse marke Milka. Igrač po prez(imenu) Poljak je zabio gol.
Onda smo dvaput fulali put tražeći još prečica. Jednom smo upali u neku cigansku čergu, a drugi put smo došli do nekog igrališta na kojem su klinci nabijali loptu. Djeca su nas iznenađeno gledala — vidjelo se da tu godinama nije zalutao putnik namjernik — ali su nas pristojno uputila na pravi put.
Pola sata kasnije bicikli su spakirani u auto, brat i ja sjedimo na montažnim tribinama nogometnog kluba iz Draganića i dijelimo drugog Kozela. Klub neznanog imena ima iznenađujuće puno sponzora, travnjak je u dobrom stanju, samo nekoliko svježih krticnjaka kvari dojam.