Kostajnička
(Kostajnica, 21.10.2017)
Na zadnje dvije biciklističke rute po Baniji i Istri izmučili smo se kao vranac iz Starog dolapa. Stoga smo za zadnji prognozirani sunčani dan nenadanog i prekrasnog miholjskog ljeta izabrali jednu manje zahtjevnu turističku rutu.
Došao sam po buraza oko devet sati. Za doručak smo pojeli žgance s čvarcima koje nam je skuhala majka Marija, ukrcali opremu i krenuli istim putem kojim smo se vozili prije mjesec dana. Na izlasku s autoputa kod Lekenika veselo smo konstatirali da se cestarina smanjila za jednu kunu.
Zaobišli smo Petrinju i nakon pola sata vožnje došli u Hrvatsku Kostajnicu. Snagu krije u svom toku, biser u svom oku. Tako je nekako išla pjesma o krajiškoj ljepotici. U Kostajnici se rijeka Una pomalo usporila i raširila u boku/toku, ipak zadržavši pritom većinu svoje bistrine i ljepote.
Neočekivano pust je bio gradić izabran za početnu i završnu točku današnje biciklističke etape. Isto tako pusta su bila sela kroz koja smo se vozili. Puno ratnih rana nezaliječenih. Oštećene kuće, napuštene kuće, kuće na prodaju, ruševine nekadašnjih trgovina i seoskih domova u Utolici i Rausovcu. Jedino su seoska groblja i lovačke čeke u solidnom stanju.
Šume i polja Banije, obasjane sunčevim zrakama, krasno izgledaju. Kad zapuše povjetarac, rijetka kiša otpalog lišća pada po nama. Nevjerojatno, ali prati nas pjesma dokonih zrikavaca. U zadnjoj dekadi oktobra vruće nam je u kratkim hlačama i majicama.
Prolazimo pored brdašca na kojem je netko maštovito pokosio travu formirajući riječ “Havaji”, i nakon spusta kroz Selište skrećemo s rute prema drugom brdu koje se zove Tirol. Tamo otkrivamo zakrpanu crkvicu Vele Gospe i pored nje malo vrelo s drevnim ćiriličnim natpisom:
“Pijuščim ot vodi seja da budet im vo iscjeljenije i tjelesnoje zdravje...”
I ti se onda te vode ne napij.
Onda smo se popeli do drugog brda koje se zove Djed. Tamo se nalazi popularno gradsko izletište, pored ostataka zidina starog grada smjestio se restoran. Posjet Djedu imao je za mene edukativnu svrhu — naučio sam tko je Davorin Trstenjak, čovjek čije ime nosi škola na Vrbiku u koju vozim Katju na satove klavira.
S brda na brdo. S Djeda na Čukur. U prolazu smo pazarili pivo koje smo popili iza spomen-obilježja naziva Slomljeni pejzaž, izvaljeni na livadi gledajući obje Kostajnice i Unu u sredini. Najzad, neki spomenik koji je intrigantan i uz to estetski i konceptualno dobro osmišljen.
Dosta je bilo penjanja na ta “muška” brda: Tirol, Djed, Čukur... Vrijeme je da upoznamo i ljepoticu Unu.
Pratili smo rijeku par kilometara u pravcu Dvora na Uni i onda našli zgodno mjesto za kupanje. Ipak, ništa od toga. Voda je bila prehladna čak i za mene. Zadovoljio sam se time da ugazim u rijeku do koljena i malo se poigram s riječnim žabicama.
Vratili smo se u Kostajnicu do birtije uz Unu prigodnog naziva “Kostarika”. Ideja je bila da tamo popijemo pivo i naručimo nešto za pojesti. Avaj, gazda nam kaže da se trenutno u Kostarici i obližnjoj kostajničkoj čaršiji ništa ne kuha.
Povratak na Djeda ne dolazi u obzir jer nam je uspona bilo dosta pa smo se odlučili sreću potražiti s druge strane granice, odnosno mosta.
Za pet minuta došli smo iz centra Hrvatske Kostajnice u Bosansku Kostajnicu. Carinik nam je preporučio ćevape kod Kobre. Kratka šetnja kroz gradić otkriva mnoga iznenađenja. Za razliku od prekounskog susjeda, ovdje sve vrvi životom.
Ulice, dućani, kafići, restorani – svi su puni. Građani Europske unije obavljaju shopping. Neki se, poput nas, dolaze samo najesti za male novce. Dvije velike porcije ukusnih ćevapa i dva Jelena pride – samo 12 KM ili 48 kuna. Duplo jeftinije nego kod nas.
Sad nam je jasno zašto u Hrvatskoj Kostajnici ništa ne radi, dok preko puta kod bosanske sestrice ekonomija cvjeta.
Privodimo kraju ćevape, usput slušajući kako su jadi pjevačice s razglasa toliko veliki da je morala razbiti mobitel, kad ugledamo poznato lice. Sestrična Sanja, koja živi s hrvatske strane Une, vraća se iz subotnjeg shoppinga.
Smijemo se dok nam priča kako je njezin muž, dok je radio nešto u svom dvorištu, vidio dvojicu biciklista, za koje mu se učinilo da nalikuju na njezine bratiće iz Zagreba, kako se uspinju prema Tirolu.