Kravarska kravata

U petak navečer me iznenadila Zokijeva poruka sa opisom sutrašnje rute. Par sati kasnije, nakon petog grif točenog, odgovorio sam bratu da može i da dođe po mene oko 10.

Za vrijeme vožnje od Zagreba do Kravarskog napravio sam 53 neartikulirana zijeva i žalio za tim što nakon hladnovodnog tuširanja nisam popio kavu umjesto čaja.

Parkirali smo na trgu ispred crkve u Kravarskom, taman je odzvonilo 11 sati. Podigao sam pogled i sav se raznježio kad sam ispod svoda ugledao nekoliko lastavičjih gnijezda iz kojih su izvirivale ptičje glavice.

Prva dva sata biciklističke rute Z1 bila su opuštajuća. Osvojili smo Ključić brdo, obišli nastambe divljih životinja i usput napravili intervju sa divljim svinjama. Popeli smo se do Kozjače, uživali na vidikovcima, nakon toga skrenuli sa rute i nekim makadamskim prečacima došli nadomak polazne točke, a da se nismo pošteno ni oznojili.

Ugledali smo putokaz Hotnja 10 km, izguglali da selo ima birtiju i hotimice se uputili u smjeru strelice. Nismo požalili — lijep šumski krajobraz, cesta idealna, s puno blagih uspona i spustova.

Baš smo se razočarali kad smo zatekli zaključana vrata birtije i već počeli okretati bicikle kad se začuo ženski glas. Iz obližnje kuće izašla je zblajhana plavuša u četrdesetim, otključala birtiju i donijela pivo nama i sebi.

Veli da inače otvori nešto kasnije i da ćemo mi vjerojatno biti jedini gosti do večeri kad se počnu skupljati neoženjeni momci iz Hotnja i okolnih zaselaka. U čakuli s plavušom saznali smo da je Kupa blizu, a nije daleko niti Pokupsko u kojem bi se moglo nešto pojesti — ako bude sreće da restoran radi jerbo je danas praznik.

Nagovorio sam buraza da produžimo rutu do Pokupskog pa da se onda cestom vratimo u Kravarsko.

Nekih 5–6 kilometara vozili smo do rijeke Kupe i vikendica, i zaneseni zelenookom ljepoticom promašili skretanje za Pokupsko te otišli par kilometara u smjeru Gline. Vratili smo se na pravi put i na ulasku u Pokupsko skrenuli prema kupalištu Stari grad.

Tamo je bio dernek: roštilj, pečeni janjci i gromoglasna muzika s radija Banovine. Prošetali smo okolo, umočili udove u bistru rijeku i lučili sline zbog mirisa roštilja.

Vrijeme se počelo kvariti, naoblačilo se i počeo je puhati neugodan vjetar. Zbog toga smo odustali od okrijepe u Pokupskom, iako smo nabasali na jedan otvoreni restoran, te nastavili glavnom cestom prema Kravarskom.

E, taj nas je put ubio. Kad okrećeš pedale nekih 40–50 km, noge postanu umorne, vjetar puše u grudi junačke, a veći dio puta su uzbrdice. Uf, kako smo se obradovali lastavicama kravarskim.

Stopirao sam aplikaciju i pogledao prikaz rute. Jebote, koja smo mi domoljubna braća — za reaktivirani Dan državnosti iscrtali smo kravatu, simbol Hrvatske.

Buraz, nakon ovoga vodim te u najbolji restoran koji se nalazi u promjeru 30 km. Izbor je pao na ranč Cowboy do kojeg smo probijali makadamskim prečicama psujući navigaciju.

No, uspjelo je iskupljenje kod turopoljskih korala. Paulaner je isprao okus prašine, a sočni steakovi utažili su glad dvojici jahača rumene kadulje.

Restoran je totalno u western stilu, s bezbroj detalja koji vraćaju u djetinjstvo — u doba stripova, knjiga i filmova o Divljem zapadu. Poslije smo prošetali okolo, fakat su se ljudi potrudili dočarati taj duh.

Prekrasni konji paradiraju okolo, totemi, wigwami, kaubojski šeširi, čizme… preko razglasa svira country muzika. Jedva sam ustao iz drvene stolice za ljuljanje.

Manitua mi, noćas ću spavati kao da sam otišao u vječna lovišta.