Petrinjska
(Petrinja, 16.09.2017)
Bio je to jedan od onih dana kad stvari krenu naopako, valjaju se tako satima naopačke i naglavačke do te mjere da sve to u nekom trenutku postane ludo i zabavno. Poslije ti bude žao kad se stvari vrate u kolotečinu.
Trebala je to biti jedna prilično dosadna kružna biciklistička ruta kompromisno dogovorena netom prije polaska. Buraz je navijao za Dravu, ja sam bio za Unu, našli smo se oko Petrinjčice. Ideja je bila da se do Petrinje dovezemo autom i onda odpedaliramo nekih 50 kilometara kroz živopisne predjele umivene blagim kasnoljetnim suncem.
Umjesto u 10 ujutro iz Zagreba smo krenuli iza podneva jerbo kiša nije prestajala. Vakula je za subotu najavio sunčan dan, malo oblaka i temperature od 22–25. U Petrinji nas je dočekalo 12 stupnjeva i dosadna kiša.
Putem smo zaobilazili pokisle bicikliste, ful oprema drečavih boja bila im je oskvrnavljena blatom. Nismo imali briga oko naše no‑ful opreme, ali smo ipak otišli u gradski pub na pivu dok kiša ne prestane — što se najzad dogodilo negdje oko 14 sati.
Dok sam ja vozio Renaulta, Zoki je detaljno proučio rutu broj 33 iz biciklističkog vodiča koji sam dobio kao rođendanski poklon od Božica. Kako u svemu, tako i u biciklizmu — buraz je praktičnija polovica našeg bratskog dvojca, tako da sam potpuno opušteno vozio za njim.
Kako smo se udaljavali od Petrinje, sela su bila sve siromašnija, ljudi je bilo sve manje, a životinja, mahom pitomih, sve više. Odvezli smo dvadesetak kilometara kad su odjednom kuće i ljudi nestali. Cesta se suzila i pretvorila u makadam, kontinuirano se penjući uzbrdo.
Vozili smo preko oronulih drvenih mostića okruženi gustom šumom. Uživao sam u vožnji i nisam ništa pitao. Nikakve signalizacije na cesti, a kad smo se nazad zaustavili na raskršću, skužili smo da nemamo signala niti na našim VIP mobitelima.
Znali smo samo da smo se prilično visoko popeli. Bila je tu jedna čitaba koja nije puno pomogla: Lovačko društvo Dangube, Čavić brdo. Put lijevo vodio je uzbrdo, desni nizbrdo. Krenuli smo lijevo, željni da se dokopamo vrha i orijentacije.
No, dokopali smo se samo signala BH M‑tela i shvatili da se nalazimo na gori Zrinu blizu granice. Vratili smo se do križanja i krenuli desno. Nakon par stotina metara spuštanja otvorio nam se vidik i skužili smo da idemo drito kod mome u Bosanski Novi.
Toliko sam se želio survati sa Zrina (vjerojatno bismo se začas spustili do Novog) da sam bio razočaran kad je u mom, do tada opuštenom bratu, prevladao razum. Kiša se sprema, uskoro će mrak, gdje ćemo prijeći granicu, a od Novog do Petrinje ima oko 60 km.
Vratili smo se natrag istim putem i do sela Jabukovca nismo morali pedale okretati. Malo prije Jabukovca polijegali smo po toploj pustoj cesti okruženi stadima krava i ovaca. Pojeli smo po jabuku, popili malo čudnog napitka od viške lavande i napravili rezime.
Jebote, koje smo mi budale. Vozili smo se u potpuno krivom smjeru nekih 18 kilometara, fulali smo skretanje ulijevo kod Sušnjara.
Navijao sam da stvar popravimo i zaokružimo rutu preko Sušnjara, ali burazu je bilo dosta ludosti za danas. Mrak se polako spuštao. Ispred nas su cestu pretrčale dvije srne. Iz potoka je izletjela neka ptičurina koja je ličila na ždrala male Sasaki.
Na burazovom biciklu se probušila guma. Nadljudskim naporima došli smo do Petrinje. Put od table s imenom grada do parka u centru činio se dužim nego onaj s jednog kraja Los Angelesa na drugi.
Spakirali smo bicikle u auto, presvukli se u suho i čisto i prošetali Petrinjom da mi i naše noge dođemo sebi. Oporavljene noge dovele su nas do Našinih ćevapa. Naručili smo dvije velike i kajmak pride.
Ne poslužuju pivo, ali nam je poduzetni i komunikativni bradati mladac donio krigle i predložio da pivo donesemo iz obližnjeg dućana. Čudni običaji u Petrinji. Sve više mi se počelo sviđati ovdje — pogotovo nakon što smo slistili ćevape uz Staročeško.
Omladina polako izlazi na ulice. No, valjalo je poći doma, zabrinute žene zovu. U Zagrebu lije kiša. Starom cestom vozimo se kroz izmaglicom obavijeno Turopolje, ravno ispred nas na nebu iznad Zagreba sijeva vatromet munja.