Savska kružna ruta
Prošli vikend smo otvorili sezonu planinarenja, ovaj vikend je došlo na red bicikliranje. Nedavno sam reciklirao crticu sa nedovršene savske bratske biciklističke rute prije 4 godine, ideja je bila da tu rutu zaokružimo prolazeći preko njenih glavnih atrakcija: skele u Oborovu i visećeg mosta u Martinskoj Vesi.
Za razliku od prošlog puta kad smo s čežnjom u očima gledali desnu obalu Save jer skela nije radila, ovoga puta nam se sve poklopilo. Tek smo parkirali automobil pored rijeke i počeli pripremati bicikle kad je skelar zavikao: “Požurite, bute na skeli bicikle šarafili”. Na drugoj obali je netko nestrpljivo zatrubio.
Vožnja skelom je atrakcija, šteta samo što tako kratko traje. Skelar je krupan i jak, pravi riječni vuk, priča nam kako je nekad na Savi bilo preko dvadeset skela, danas su u funkciji samo tri.
Vozimo se biciklima nizvodno po desnoj obali, biramo blatnjav makadamski put koji vodi uz nasip. Prohladno je i maglovito, no nemamo se što žaliti s obzirom na doba godine. Prolazimo kroz sela Ruča, Suša, Dubrovčak... povremeno zastanemo kad naiđemo na neko jezerce, kapelicu ili spomenik iz NOB-a.
Dodamo gas kad nas naganjaju psi koji svako malo istrče iz neke busije i bjesomučno laju dok trče uz naše bicikle. Mješanci raznih veličina nadiru u grupama ili pojedinačno. Na manje se više niti ne osvrćemo, ali od par kapitalaca smo imali priličnu nelagodu.
U mjestu Trebarjevo se slikamo pored rodne kuće braće Radić. Zgodnu koincidenciju uočavamo na info ploči: Antun Radić se rodio točno 100 godina prije mene, a Stjepan Radić 100 godina prije Zokija.
Prolazimo preko lijepog, svježe renoviranog visećeg mosta Martinska Ves, izlazimo na drugu obalu Save i vozimo se uzvodno lijevom obalom. Većina sela ima svoje pandane na drugoj obali.
Ispred jednog seoskog dućana popili smo pivo u društvu postarijeg živopisnog lokalca. Za petnaestak minuta saznali smo sve o potresu, obnovi, zdravstvenom kartonu, riječnom ribarstvu, susjedima...
Nakon preko 40 pređenih kilometara noge su bile umorne, ali je iznenada zasjalo sunce i dalo nam dodatnu snagu. Završna dionica do Oborova pratila je tok rijeke.
Na kraju rute smo sretni i zadovoljni odmorili pored skele prateći kako naš skelar znalački prevozi automobil čiji vlasnik žuri na sprovod.