Old school thrash
Dobro smo zagazili u dvanaesti mjesec, a još niti jedna pahulja nije navijestila mogući snijeg. Kako će i padati kad je vani petnaest stupnjeva? Ne znam da li griješim, ali imam neki osjećaj da i kiše sve manje padaju. I pored toga što ne koristim kišobran, teško se mogu sjetiti kad sam pokisnuo zadnji put.
Zato mi je bio pravi gušt hodati po kiši nakon odrađenog prvog radnog dana u tjednu, šugavog ponedjeljka. Dižući lice prema kapima kiše skoro sam se zabio u neku čupavu spodobu koja je zbunjeno stajala pored zgrade FINE (nije zgrada fina, nego se tako skraćeno zove Financijska agencija).
— Jarane, možeš li mi pomoći? Jel’ ima tu neđe McDonald’s?
— Hm, ima tu u Importanne centru, deset minuta hoda.
— Uf, daleko je to. Neću stići na koncert. Počet će svirati Exodus.
— Aha, ti si došao na ovaj thrash metal festival u Boogaloou.
— Jesam jarane, doš’o iz Sarajeva. Izbacilo me iz autobusa, a ja u Zagrebu ništa ne znam.
— Nemaš frke, Boogaloo je dvije minute odavde.
— Treb’o bi nešto pojest prije koncerta, popio sam u autobusu pola litre viskija.
— Jel’ mora biti baš McDonald’s? Zar ga nema u Sarajevu?
— Ma ima. Došlo mi tako. Može i nešto drugo.
— Hoćeš sarajevske ćevape? Šalim se. Premda, ima ih ovdje više nego u Sarajevu. U blizini je pekara. I tko sve svira večeras?
— Exodus — najbolji old school thrash metal bend. Destruction sam gledao prije deset godina u Sarajevu. Zakon. Pa Sepultura…
— E ja sam Sepulturu gledao prije dvadeset godina u Ljubljani.
— Nemoj jebat. Pa ajd’ onda sa mnom na koncert.
— Hm, možda.
— Ajmo nešto popit. Jel’ ima neka mjenjačnica u blizini da mogu konvertirati marke?
— Ima, nije daleko. Odvest ću te do tamo.
Nije mi baš usput, ali zanimljiv je ovaj sarajevski trasher pa mi nije problem. Pričamo o muzici, koncertima… Čupam s margina sjećanja davno zaboravljena imena bendova, albuma, pjesama.
Ulazimo u banku, Sarajlija zabavlja zaštitare i tete na šalterima. Dobih želju otići na koncert. Zovem Njasu i objašnjavam joj situaciju. Njasa me nagovara da odem na koncert, ali vidim joj po glasu da baš nije najsretnija. Ima probleme na poslu ovih dana, pa joj treba razgovor i moralna podrška.
Pala je odluka. Nazvat ću Edija. Ako je on u Boogaloou, onda idem i ja. Edi se ne javlja. Pored gomile pokislih čupavaca vodim Sarajliju do ulaza u dvoranu i srdačno se rastajemo.
Razum je pobijedio srce.
Prolazi teretni vlak preko nadvožnjaka na ulazu u Knežiju. Pružam korak da prođem ispod njega prije nego što protutnja zadnji vagon. Moj ritual sreće, jedan od rijetkih.
U tom trenutku, u punoj brzini automobil projuri preko lokve koja je nastala uz kraj ceste i zalije me veliki vodeni val. Mokra baba, koja je bila par metara od mene, jebe vozaču mater i sva u čudu me gleda dok krepavam od smijeha.
Maximum destruction.