Sepultura – 11.11.2016.
U sunčano petkovsko jutro vozim se na posao i slušam Radio 101. Najava proslave Martinja i sutrašnjeg koncerta Sepulture u Tvornici. Apropos, ne svira Sepultura, nego njeni bivši članovi, braća Cavaleras: Max i Igor. Tko bi zapamtio sve te frakcije Sepulture nastale nakon 1996. godine? Bend se počeo osipati nakon što je snimio 4–5 odličnih albuma i doživio neslućeni uspon od opskurnog brazilskog demo benda do koncertne stadionske atrakcije koja pomjera granice heavy metala.
Prvo je iz Sepulture otišao gitarist i pjevač Max, a desetak godina kasnije bubnjar Igor. Braća su se svađala i mirila izvodeći hitove Sepulture pod imenima Soulfly i Cavalera Conspiracy. Bilo je i paradoksnih situacija da se sudaraju s bivšim bendom na istom festivalu izvodeći iste pjesme. Poslije nagradne igre na 101 su pustili “Policia”, ne mogu se sjetiti da sam ikad prije slušao ove žestoke Brazilce na radio valovima.
Sepultura i frakcije relativno često sviraju u ZG i okolici. Gledao sam ih nekoliko puta: Ljubljana, Boogaloo, Tvornica… Prvi njihov koncert odsviran u proljeće 1992. godine u ljubljanskoj dvorani Slovan slovi mi kao jedan od najdražih. Brazilci su tada bili u naponu snage, bombardirali su rifovima, nemilice mlateći praznu slamu rusim kosama. Max je imao fora mot kod headbanginga. Promovirali su Arise, meni njihov najdraži album. Bješe to jedan od rijetkih koncerata iz tog doba sa kojeg imam par sačuvanih fotki. Živija Hadžija!
Karta za koncert je koštala 20 DM, točno koliko se dobivalo za davanje krvne plazme. Dođeš u Zavod za transfuziju, tamo ti izvade litru krvi u plastičnu vrećicu, zatim iz krvi izdvoje krvnu plazmu filtracijom kroz neki stroj i pročišćenu krv ti vrate natrag u žile. Buraz, ispravi me ako griješim, mislim da je to bio postupak. Uz 20 dojčmaraka dobivao se sendvič, čaša crnog vina i meni najdraži suvenir — elastični bijeli zavoj/gaza za pridržavanje vate na mjestu uboda u venu.
Nosio sam je na zaglavku ruke ili koristio kao gumicu za vezanje kose kad bih polagao neki ispit na faksu. Imao sam dosta frendova koji su redovno davali plazmu. Buraz je to radio dugi niz godina, nakon diplome, čak i kad se zaposlio. Ja sam plazmu dao samo za Sepulturu i nikad više. Nije mi se svidio osjećaj, zamantalo me gadno. Mislim da je Švraka imao istih problema.
U Ljubljanu na svirku išli smo Hadžija, Edi, Švraka, Zoki i ja. Nismo išli vozom i nismo pili lozu. Pili smo votku iz pivske boce u parku ispred Slovana, a prolazna Slovenka je ovjekovječila taj moment u moju omiljenu fotografiju.
Nisam siguran da ću sutra na koncert, kasno ću se vratiti iz Varaždina. Roots album koji sviraju kompletan, povodom dvadeset godina od izlaska, nije mi tako napet kao neki prethodnici. Sljedeći tjedan idem na jedan koncert koji me više zanima.