Dan mladosti
Haman su 22 sata prošla otkako sam budan. Ipak, ne da mi se još spavati, pa ću malo piskarati jerbo nisam to dugo radio. Elem, sve počinje i svršava s burekom. Dilemu imam da li da pišem kronološki ili retroaktivno. Izbor pada na potonje.
02:48 – Dnevna soba. Čapam burek iz tanjura, zalijevam ga jogurtom i masnim prstima lupam po tipkovnici.
02:40 – Pekara Vjesnik. Izlazim iz pekare, u lijevoj ruci nosim u papir zamotan burek. Sjedam na bicikl i nakon par metara nabasam na harmonikaša Semira Hasića.
“Burek”, kaže on.
“Burek”, kažem ja. Prigodni noćni pozdrav.
02:30 – Savski nasip. Vozim bicikl uskom stazom uz desni rub nasipa. Mladi mjesec svijetli mi put. Noć je lijepa i svježa. Naprežem oči ne bih li u mraku spazio siluetu gradskog šumskog ježa. Nema ih noćas.
02:15 – Ulaz u Pogon. Zoki i ja odvezujemo bicikle privezane uz ogradu. Koncert Six Packa još traje. Sviraju obradu “Karma Chameleon”. Koncert je odličan, ali mi više nemamo force.
01:30 – Šank u Pogonu. Dok kupujem pivo, začuju se taktovi pjesme koju pjevušim zadnjih dana dok se vozim Ljubljanskom avenijom: “Opet su jutros procvali u žitu makovi sneni…” Volim ovu pjesmu.
00:15 – Pogon. Prvi bend smo planski propustili. Ulazimo na početak svirke Mašinka. Zabavni su, žestoki, pjevaju o gemištima i rakiji. Nakon njih izlazi Six Pack.
“Dobro veče, Zagrebe, šta ima? Boli baš kurac, niste izabrali seljačinu na izborima kao što smo to mi napravili.”
Raje nema puno, ali dobro podržava bend. Najviše me boliš ti — pjevaju svi.
23:30 – Savski nasip. Zoki je prvi stigao i nudi me rakijom od višnje. Stižu Sanela, Ivan i Božo. Noć je lijepa i svježa, povjetarac donosi miris rijeke. Pijemo pivo, opušteno čavrljamo i čekamo koncert.
20:00 – Opatijski trg na Remizi. Njasa i ja pijuckamo pivce dok čekamo da Katja završi probu. Sutra mališani nastupaju u Karlovcu. Dogovaramo program za sutra. Izborim se za spavanje do podne — u dva moram odvesti Katju na autobus.
16:30 – Vrtić Matije Gupca. Semir Hasić, Nikin tata, razvlači harmoniku i uveseljava roditelje. Najzad djeca ulaze i predstava počinje. Katja glumi Zvončić koji pjesmom budi usnule cvjetove i leptire. Njasa i ja se ponosno smješkamo.
Djeca izvode lutkarske predstave, recitacije, pjesme, koreografiju s papirnatim trakama koja me asocira na slet (danas je Dan mladosti) i na kraju bugi‑vugi ples. Šest bezbrižnih vrtićkih godina je proletjelo — od jeseni latice kreću u školu.
14:00 – Gajnice, opskurna birtija uz prugu. Damir i ja pijemo Karlovačko na drvenoj klupi pored oronulog boćališta. Žabe u kanalu su se uzjebale i to bukvalno — sumanuto krekeću i skaču jedne na druge.
12:00 – Dolazi e‑mail od buraza. Poziva na koncert u Pogonu: Suho Grlo Nos, Mašinko i Six Pack. Odgovaram da dolazim na nasip oko 23, nakon što odradim posao, priredbu, probu i utakmicu.
10:00 – Sterilna poslovna zgrada. Puštam upite na bazu podataka, radim dosadne izvještaje. Usput preslušavam nove albume The Culta i Paradise Losta — prilično sam zadovoljan.
08:00 – Ljubljanska avenija. Vozim se biciklističkom stazom i pjevušim pjesmu o crvenim makovima. Njihovi cvjetovi nisu ovili njive kao u pjesmi, nego su iznikli iz škrtih travnjaka uz gradski asfalt.
05:00 – Spavaća soba. Katja se probudila i izjavila da više ne može spavati jer je uzbuđena zbog današnje vrtićke predstave. Zaspala je dvije minute nakon što ju je Njasa smirila i ušuškala. Ja se vrtim u krevetu i osluškujem jutarnji cvrkut ptica.