Devetnaesti deveti
Imam jedan ritual dnevni koji prakticiram svako jutro kad sam doma, u svom stanu na Knežiji. Onako snen, prije odlaska u kupaonicu, odem do zidnog kalendara i namjestim plastični crveni okvirić koji označava tekući datum. Njasa i Katja to nikad ne rade, kad se vratim nakon dužeg izbivanja, pogledom na kalendar odmah mogu saznati koliko dugo me nije bilo na Knežiji.
Jutros sam namjestio crveni okvirić na 19.09. i pri tom sam se malo štrecnuo. To mi se dešava svake godine, uvijek se štrecnem devetnaestog dana devetog mjeseca. Zusammenschrecken, rekao bi Švabo – neugodno se trznem bez voljnog poticaja.
Ljudi pamte i obilježavaju datume koji predstavljaju ključne događaje u njihovim životima, za većinu su to datumi rođenja, smrti, diplome, ženidbe, zaposlenja... 19.09. za mene ne predstavlja ništa od toga, ali taj datum predstavlja prekretnicu u mom životu.
19.09.1987. bio sam mlad 19 godina i 23 dana. Početkom tog ljeta završio sam gimnaziju u Prijedoru, upisao fakultet u Zagrebu i onda uživao u dva bezbrižna ljetna mjeseca, bez brige i pameti. More, Sana, izlasci u grad, koncerti, fešte... sve dok nije došao taj prekretnički datum.
Ajd' da više ne okolišam, većina vas čitatelja već sluti o čemu se radi. Tog dana sam otišao na služenje vojnog roka u Knin. Napustio sam roditeljski dom i grad svog djetinjstva i rane mladosti. Tada sam mislio da je to samo privremeno, ali ispalo je drugačije.
Stari me odvezao našim legendarnim Renaultom 8 do željezničkog kolodvora u Bosanskom Novom. Tamo sam se trebao ukrcati na vlak koji su svi zvali smiješnim imenom – šinobus. Pamtim da je bilo lijepo i sunčano subotnje poslijepodne. Ma u stvari ne pamtim, ali sam siguran da je bilo. Znam po tome što je Tanja na sebi imala majicu i kratku suknju. Ne sjećam se da sam je prije toga vidio u kratkoj suknji.
Tanja je prijateljica iz gimnazije, živjela je u Bosanskom Novom pa me došla ispratiti. I dobro je da je došla. Nekako mi je nakon toga sve bilo lakše. Ova prekretnica u mom životu, osim datuma, ima i vrijeme. U 16:30 ušao sam u vlak smiješnog imena i mahnuo Tanji, Franji i svom dosadašnjem životu.
Poslije je bilo puno važnijih prekretnica u mom životu, ali, jebiga, ja se štrecnem najviše na ovaj datum. Bio sam mlad i osjetljiv, poslije čovjek ogugla i otvrdne.
29.09.2024. moja kćer Katja bit će mlada 19 godina i 64 dana. Početkom ovog ljeta završila je gimnaziju u Zagrebu, upisala fakultet u Rijeci i uživala u dva bezbrižna ljetna mjeseca. More, Mrežnica, Karlovac, Berlin, izlasci u grad, koncerti, fešte...
Evo odbrojava se zadnjih deset dana uživancije, a onda će ju tata Neno utrpati u nelegendarni Renault Clio i odvesti u Rijeku, u njen studentski stan. Vlak do Rijeke putuje četiri sata, ostavit ćemo ga za neki deveti put.
Lijepo piše mala, tko zna, možda jednog dana napiše crticu o dvadeset devetom devetom.