Profesor Kubik
(11.07.2013)
Tumarao sam jutros po stanu, odgađajući odlazak na posao i tražeći način da izbacim iz glave pet pšeničnih Paulanera koje sam sinoć popio s Iljadicom Gusarom. Lažem, na početku je bilo jedno Velebitsko, nakon kojeg me vrsni poznavatelj piva argumentirano uvjerio da se prešaltam na bolje pivo. Znam da je stručnjak za vino enolog, ali nemam pojma kako se zovu stručnjaci za pivo i rakiju. Plaća mi piće onaj tko me prosvijetli.
Mobitel je lagano krepavao na zadnjoj crtici, isto kao i ja. Stavio sam ga puniti i pomislio kako bi bilo dobro da se i mene može na nešto prikopčati i tako regenerirati. Hladan tuš je malo pomogao. Dodatno obnavljam statičku energiju ležeći na krevetu. Kroz tutnjavu koju proizvodi kamion gradske čistoće i pripadajuće osoblje probija se zvono mobitela.
Njasa je glasnik loših vijesti. Umro je profesor Kubik. Pa kako? Kratka i teška bolest. Prije desetak dana Njasa mu je poslala SMS da smo na moru i da Katja ne može doći na nastup Zagrebačkih mališana planiran povodom ulaska Hrvatske u EU. Osjećam da je Njasa potresena, pokušavam je utješiti s par otrcanih fraza. Zamolim je da Katji ništa ne govori preko telefona. Sutra ćemo joj pažljivo saopćiti tužnu vijest.
Za trideset pet minuta vožnje biciklom od Knežije do Jankomira vrtim film o profesoru Kubiku. Zlatko Kubik radio je kao profesor muzičkog odgoja više od četrdeset godina, a zadnjih trideset i pet godina se posvetio vođenju dječjeg zbora Zagrebački mališani. On je osnovao ZM, oni su njegov životni projekt, njegova misija u koju je uložio svoje znanje i energiju.
Moja osmogodišnja kćerka Katja članica je zbora skoro četiri godine. Na početku pjevačke karijere imala je probe u svom vrtiću na Knežiji, dva puta tjedno. Poslije je prešla u stariju grupu na Opatijski trg u blizini Remize. Iste scene svih tih godina vrte se na probama.
Deset minuta prije probe profesor parkira svoj stari auto i vadi iz gepeka najlon vrećicu u kojoj se nalaze kazetofon i CD-ovi sa dječjim pjesmama. Zatim naslonjen na ulazna vrata puši cigaretu i klimanjem glave pozdravlja roditelje koji dovode djecu na probu. Uvijek u istom sivom odijelu, uredno potkresane sijede bradice. Par minuta kasnije sjedne za klavir i narednih 45 minuta strpljivo uči djecu ljubavi prema muzici.
Često sam se pitao što tjera čovjeka da trideset i kusur godina iz dana u dan uči djecu manje-više istim pjesmicama, preko tjedna neumorno obilazi škole i vrtiće, preko vikenda nastupa sa zborom na trgovima, dvoranama, shopping centrima… gdjegod ga pozovu. Ne vjerujem da je imao od toga bogzna kakve koristi.
Priznajem, puno sam puta gunđao što se iscrpljen nakon posla potucam po svim tim silnim probama umjesto da doma ležim i gledam neku tekmu. A tek oni vikendi koje tako željno čekaš i onda ih umjesto u druženju s prijateljima provodiš na turneji Mališana po shopping centrima gdje većinu publike čine roditelji i rodbina članova zbora.
Sorry profesore na gunđanju, znao sam ja dobro da sve to ima smisla i ponosan sam što je Katja bila u vašoj posljednjoj generaciji.
Djeci je profesor bio pravi autoritet. Tko to još može postići da zavlada muk u dvorani punoj djece od 4 do 10 godina? U Zagrebačkim mališanima Katja je, pored toga što je svladala osnove pjesme i plesa, dobila prve obaveze, naučila se disciplini i strpljenju i ono što je najvažnije – naučila je da rad daje rezultate.
U neku ruku Katji je on bio nadomjestak za djedove koje nikad nije upoznala. Ogromno je strahopoštovanje Katja osjećala prema profesoru. Nisu kod profesora solo-točke na nastupima pjevala djeca uglednih roditelja, nego ona koja su to svojim trudom i talentom zaslužila.
Mislim da je profesor volio Katju zato što je bila mirna, tiha i nenametljiva. Profesor nije birao nastupe, dolazio je svuda gdje su ga zvali. Insistirao je da Mališani dolaze u mala, neatraktivna mjesta govoreći da su takvim nastupima ZM stasali i stekli svoje ime.
Dolazim na posao i tražim na internetu informacije o profesorovoj smrti. Umro je još u ponedjeljak, a vijest o njegovoj smrti objavio je tek jedan portal. Na trećem programu HTV-a večeras će biti prikazan koncert Mališana iz Lisinskog in memoriam Zlatko Kubik. Sprovod će biti danas na Mirogoju. Nažalost, ne mogu biti tamo.
U glavi vrtim film u kojem je scena posljednjeg ispraćaja profesora Kubika. Par hiljada ljudi raznih generacija: od malih klinaca iz vrtića, preko tinejđera i studenata pa sve do sredovječnih žena i muškaraca, svi oni sadašnji i bivši Zagrebački mališani u koje je profesor zauvijek usadio ljubav prema muzici, obučeni u crvene uniforme i poredani uz profesorov odar, pjevaju svom učitelju oproštajnu pjesmu.