Sastanak kućnog savjeta
U prizemlju naše zagrade nalaze se poštanski sandučići. Na jednom od njih već 30 godina stoji naše prezime. Početkom svakog mjeseca iz nezaključane limene kutije vadim majčino pismo. Pismo je napisano kemijskom olovkom, pisanim slovima, rukopis je pomalo neuredan, ali ga dobro poznajem pa čitam bez zastajkivanja. Majka je trenutno u Jesenjin fazi pa piše otprilike ovako: 'Jesi'l li živ sinčiću moj, majka tvoja živi i pozdrav ti šalje..... '. Opširno je pismo, piše o svemu pomalo. Na kraju slijede savjeti: 'Pij puno vode, redovno iznosi smeće, budi dobar sa susjedima, ...'
Sredinom svakog mjeseca dolazi očevo pismo. Znam da će stići, no uvijek me iznenadi. Nije niti čudo s obzirom da je Franjo umro prije osamnaest godina. Njegov rukopis je uredan i čitak. Tko još danas koristi naliv-pero? I on ima puno savjeta. Zahladilo je i valja nam jače radijatore odvrnuti, ali treba paziti da se zavrnu prije spavanja i kad se ide van da ne rade bez potrebe. I treba vode u one posudice stavljati da zrak ne bude presuh.
Bratovo pismo dolazi svakih šest mjeseci. Otipka nekoliko kratkih rečenica koje onda isprinta na A4 papir i ubaci u kuvertu. Obično mi piše da se treba što više maknuti od monitora, ekrana i svih električnih uređaja. Na kraju pošalje linkove na nekoliko zgodnih destinacija za zajedničko bicikliranje i planinarenje.
Svake treće nedjelje u mjesecu poredam na stolu majčino, očevo i bratovo pismo i sazovem imaginarnu sjednicu kućnog savjeta dok Njasa kuha ručak. Prvo na red dolazi kuverta na kojoj je majčino ime. U njoj se nažalost ne nalazi pismo napisano pjesničkim stilom, nego račun koji Zagrebački Holding šalje za vodu, čistoću i pričuvu, a koji mi zovemo Bandićev. Standardan iznos, nemaš se što majko brinuti. A od maja mjeseca ćemo, majko, ovaj račun drukčije zvati, još se dogovorimo oko imena.
U kuverti sa Franjinim imenom nalazi se račun za centralno grijanje od HEP Toplinarstva. Nije još zima pokazala zube pa je iznos za par desetaka kuna manji nego za dvanaesti mjesec prošle godine. Ovih dana je zahladilo, ali za to ćemo se brinuti sljedeći mjesec, Franjo zasad može biti zadovoljan.
Ipak daleko najzadovoljniji je brat. U kuverti sa njegovim imenom nalaze se računi za struju od Elektre. Unutra se umjesto očekivanih šest nalazi samo tri računa. Za prošli šestomjesečni obračun smo debelo preplatili struju. Eto Zoki, pomoglo je što smo napokon zamijenili onu krntiju od frižidera s novim.
Na ostale tri kuverte je moje ime. U njima se nalaze računi za TV, Internet i telefon i Katjin za Zagrebačko Kazalište Mladih. Roditelji i brat su se pobrinuli za osnovne potrebe: voda, grijanje i struja, a na meni je ostala duhovna nadgradnja. Starci su se odselili iz stana na Knežiji u prošlom stoljeću, buraz početkom ovog, a računi još uvijek dolaze na njihovo ime jer sam ja lijen da to promijenim. A možda mi je i fora primati kuverte sa njihovom imenima i održavati imaginarne sjednice kućnog savjeta prije nedjeljnog ručka.
Iz kuhinje dopiru mirisi koji izazivaju lučenje sline, vrijeme je da zaključim današnji sastanak. Uzimam mobitel i po redu skeniram račune i plaćam mzabom. Osjećam na sebi začuđeni očev pogled, nikako da prožvače to da se ne mora ići plaćati u poštu i nakon toga pohranjivati odreske povezane spajalicom za papir u gornju ladicu ormarića u hodniku.