Krndija
(Duzlučka trilogija, 3. dio, nedjelja, 07.08.2022)
Osjećaj suhoće u ustima postao je neizdrživ. Ustao sam iz kreveta, odteturao do kuhinje i iskapio par čaša vode. Pozdravio sam Isaka koji je ležao na trosjedu i narednih petnaestak minuta proveo u kupaonici obavljajući radnje koje razbijaju mamurluk. Hladan tuš ga je skoro dokrajčio, ostale su natruhe.
Izašao sam na verandu i konstatirao svježe oblačno jutro, Darija na visećoj ležaljci i nered koji je ostao u sjenici nakon jučerašnjeg derneka.
Počistili smo nered, skuhali kavu i napravili skromni doručak od preostalih namirnica iz frižidera. Zoki je u međuvremenu ustao pa smo se nas četvorica cerekali kao kreteni dok smo sjedeći za stolom pregledavali fotografije i video zapise sa derneka. Što se desilo u Duzluku ostaje u Duzluku. No, nešto ipak treba dati javnosti.
Živnuli smo dovoljno da odemo do sjenice snimiti tradicionalni duzlučki spot. Dobro uigrana ekipa za tili čas razrađuje tekst, muziku i kulisu — sve je bilo gotovo za manje od pola sata.
Spakirali smo se, oprostili sa Duzlukom i krenuli dalje na slavonsku turneju. Kratko smo se zadržali u Orahovici pa se odvezli do prijevoja Međa, polazne točke za uspon do Kapavca, najvišeg vrha Krndije, slavonske gore koja se nadovezuje na Papuk.
Ruta je bila kratka i ne previše zahtjevna. Za manje od sat vremena hoda šumskim putem došli smo na 790 metara visoki Kapavac i tamo bili nagrađeni prekrasnim vidicima koji su se pružali sa drvenog tornja.
Krndija nas je potpuno okrijepila — kroz znoj su izašli sinoć uneseni otrovi. Počeli smo osjećati glad, pa je kao sljedeća destinacija izabrana krčma Stari fenjeri, smještena u blizini Požege.
Vozili smo po ravnici i nakon skretanja s glavnog puta iznenada zabasali u šumu nakon koje se ukazala krčma Stari fenjeri u gotovo nestvarnom ambijentu, okružena igralištima, šetnicom i ribnjacima.
Upali smo u gomilu ljudi — nedjeljna obiteljska proslava bila je u punom tijeku. Na jedinom slobodnom stolu pisalo je da je rezerviran. Tu sam odigrao ključnu ulogu. U šetnji između stolova na terasi zapeo sam za nekakav tepih i rasuo se po podu.
Nakon toga old school konobar se sažalio i smjestio nas za rezervirani stol.
Počastili smo se ribom iz obližnjih ribnjaka. Pečeni šarani i pastrve, uz dodatak krumpirića, marinade i salate, bili su pun pogodak. Zalili smo sve to domaćim vinom i zasladili palačinkama.
Nakon gozbe najradije bismo zakrmili na travi pored vode, ali valjalo je krenuti na put. Lijepo je bilo dok je duzlučenje trajalo. Svakog fera-gosta tri dana dosta.
Složna četvorka uskoro će se razdvojiti. Umjesto Nevoljaša, Ružice i Krndije dočekat će nas Zagreb, Pula i Los Angeles.