Nevoljaš
(Duzlučka trilogija, 1. dio, petak, 05.08.2022)
Prošle godine smo na putu za Duzluk vidjeli mrtvu lisicu. Sinoć nam je, dok smo sjedili za stolom na verandi i pijuckali pivo, u goste došla živa lisica i znatiželjno nas promotrila. Nisam nešto praznovjeran, ali rekao bih da je to dobar znak za početak slavonske turneje, za dan u kojem smo nadobudno isplanirali planinarenje po Papuku, žderačinu u Baranji i lomljenje metalom u Osijeku.
Od Duzluka do izletišta Jankovac ima oko 45 minuta vožnje, pola sata kroz pusta slavonska sela i petnaestak minuta uspona po Papuku. Par minuta smo stajali na Jankovcu pored table s označenim planinarskim putevima i dogovarali se oko današnje rute. Izbor je pao na Nevoljaš najviše zbog imena, a malo i zbog toga što se ruta uklapala u vremenske i kondicijske okvire.
Dobro smo izabrali. Zanimljiva ruta na kojoj me, osim vidikovca s vrha, najviše oduševila skijaška staza Nevoljaš–Jezerce. Nisam znao da i Slavonci imaju skijalište. Točnije rečeno — imali su. Skijalište izgrađeno prije četrdeset godina danas je potpuno zapušteno i zaraslo, no zanimljivo je gledati ostatke žičare i ostale infrastrukture.
Nakon Nevoljaša bili smo dobre volje, a onako umorne i znojne dodatno nas je odobrovoljilo pivo u planinarskom domu.
Nakon planinarenja vratili smo se do Duzluka, istuširali i kratko odmorili prije odlaska u nove avanture. Ujutro smo doručkovali kulen i paradajz, ostatak dana čuvali smo apetit za baranjske specijalitete.
Nešto više od sat vremena vozili smo se od Duzluka do Osijeka, koji smo zaobišli i uskoro stigli u čardu Čingi Lingi, gdje nas je čekao rezerviran stol s lijepim pogledom na dravski rukavac obasjan zadnjim zrakama sunca.
Prvo smo trgnuli rakiju od kajsije koja nas je onako gladne fino omamila. Brzo smo se povratili uz odlična predjela: riblju paštetu, hrskavi čips od šarana i baranjske sireve. Za glavno jelo izabrali smo perkelt od smuđa i fiš paprikaš od miješane ribe bez glave i repa.
Ovo prvo nas baš nije impresioniralo, ali je ljuti fiš uz domaću tjesteninu i Josića cuvée bio fenomenalan. Al’ se večeras dobro jelo baš. Bili smo spremni za lomljenje metala u Osijeku.
Tražili smo po Slavoniji surogat za Ferragosto, nekakav happening koji će nam bar malo nadomjestiti koncerte kraj Orahovačkog jezera, i na moju sreću pronašli Lomljenje metalom, festival žestoke muzike koji se održava u Staroj pekari na osječkoj Tvrđi.
Bili smo već pomalo umorni, čekala nas je duga noćna vožnja na povratku u Duzluk, stoga smo se suzdržali od tulumarenja. Pogledali smo dva solidna benda: jedan lokalni, drugi zagrebački, i prošetali uz Dravu do renoviranog Pješačkog mosta.
Zastao sam na sredini mosta i par minuta gledao grad koji je djelovao pusto. Živahno je bilo jedino na obalama rijeke. U toploj ljetnoj noći na jednoj obali Drave se trgala kuruza, a na drugoj lomio metal.