Na Pivskom jezeru
Zaružili smo sinoć opako u Plužinama. Euforija nas obuzela nakon uspona na Bobotov Kuk. Nakon odlične večere pretresao se svaki detalj durmitorske avanture, dok su se za stolom gomilale flaše Nikšićkog i butelje Vladike.
Mjesto radnje restoran Zvono — iznenađujuće lijepo uređen i potpuno posvećen jazz muzici, slikom i tonom. Naš grleni smijeh miješao se sa zvucima saksofona. Prije spavanja dokrajčili smo zalihe vina na terasi našeg apartmana smještenog iznad Pivskog jezera.
Dobro jutro džezeri, opet ste mamurni. U svrhu razbijanja mamurluka prošetali smo po Plužinama, popili kavu u kafiću Sidro, obavili šoping za doručak u lokalnom dućanu. Povratak u djetinjstvo — svježe mlijeko u plastičnim vrećicama, Eurokrem u kutijicama.
Čudno mjesto Plužine, takva mu je i povijest. Duboko umjetno jezero nastalo izgradnjom hidrocentrale potopilo je staro selo, a na obalama jezera niknulo je novo naselje. Zadnjih godina mjesto je živnulo zahvaljujući turizmu — turistička plovila, zip-line, novi apartmani — ali nedostaje u svemu tome plana i sklada.
No, Pivsko jezero stvarno je prekrasno, u to smo se uvjerili za 90 minuta koliko smo ga obilazili čamcem u dobrom društvu našeg domaćina Ivana. Dugačko, duboko, zeleno, bistro toliko da se voda direktno iz njega može piti, krije u sebi mnoge priče i legende.
Uz priče o potopljenom selu, izgradnji hidrocentrale, premještenom manastiru, Titovoj pećini i tragičnim utapanjima, saznali smo sve o jezerskom ribolovu i procesu pečenja rakije od šljiva u Kuršumliji. Potonje je kasnije bilo potkrijepljeno vađenjem boce šljivovice iz tajnog skrovišta u našem apartmanu, nakon čega nam je ista darivana.
Vožnja smaragdnim jezerom po prekrasnom sunčanom danu, dok je čamac klizio po glatkoj površini u kojoj su se ogledali bijeli oblaci, bila je pun pogodak. Još jedna pohvala za glavnog organizatora Zokija.
Kratko smo zastali kod pećine, mosta i u jednoj uvalici, tijekom plovidbe sreli nekoliko ptica i jednog ribiča koji je zaradio naše ovacije nakon što je izvukao solidnu pastrvu.
Srdačno smo se oprostili s Ivanom i njegovim klincima, koji su se čudili kako stranci iz Hrvatske govore njihov jezik, i krenuli prema Kotoru, našoj sljedećoj destinaciji.
Crnogorci često koriste riječ lijepo. Konobarica nam je sinoć preporučila lijepu piletinu s medom, lijepu jagnjetinu uz lijepo vino Vladika. Stoga nam je hit dana bila pjesma “Bilo mi je lijepo s tobom” od Vajte — zdušno smo se derali u plavoj Škodi dok smo prolazili kroz Nikšić.