Predzadnji je dan školske godine 2016/2017. Jednostavni SQL upit pokazao je da će ljetni raspust trajati 81 dan (15.06–03.09). Pomalo zavidim školarcima jer njihov godišnji odmor traje dvostruko više od mog, makar mu pribrojio vikende i praznike. A opet, nemam se što žaliti. Je li tako, jarane Jasmine iz daleke Indiane? Najljepši dio godine upravo počinje.
Naradio sam se zadnjih mjeseci i zaslužio pošten odmor. A bome, zaslužila ga je i moja dvanaestogodišnja kći. Peti razred donio je radikalne promjene. Renomirana škola, zahtjevni profesori, pa onda još muzička škola i trening plesova raznih fela. Dvanaest je bilo predmeta školskih. Neće biti sve petice na kraju, dvije-tri debele četvorke su se ušuljale. Ne brinem se previše zbog toga.
Školski sistem je krivo posložen i to se neće skoro promijeniti. Djeca su postala robovi kraljice majke ocjene. Počevši od petog razreda se za upis u srednju školu gleda prosjek ocjena na dvije decimale pa su sirota djeca pod velikim pritiskom. Ganjaju se ocjene po svaku cijenu, a pri tome nema puno skrupula.
I zato sam ponosan na nešto što je Katja jučer napravila na satu hrvatskog jezika dok je profesorica Rašić zaključivala ocjene.
Elem, Katja se bacila na oca svoga, koji više od pametnih programa čijim pisanjem zarađuje kruh, voli pisati visprene crtice. Kćer mi je najbolja u razredu iz književnosti, čitanja s razumijevanjem, pisanja lektire i sastavaka svih vrsta... Jedino malo šteka gramatika.
Rašička, iskusna i zahtjevna profesorica hrvatskog, ujedno i Katjina razrednica, inače oličenje strogoće i pravednosti, uvijek hvali Katju na roditeljskim informacijama i kaže da je dojam puno bolji od ocjena. I onda moja šmizla na završnom ispitu totalno zabrlja i dobije trojku čime prosječna ocjena padne na 4,45. Frka i panika na Knežiji.
Katja se odmah javlja da ispravi ocjenu, a Rašićka je tjedan dana prži na tihoj vatri. 'Hm, ti bi sa trojke na peticu?' Nisam se puno uzbuđivao, prozreo sam taktiku iskusne profesorice i na nikad lakši način došao do gajbe piva.
Zato sam bio kavalir i pomogao Njasi da donese gajbu na treći kat naše bezliftovske zgrade. Pogađate, oklada je u pitanju. Katjina zaključna četvorka iz hrvatskog – Njasi kupujem gajbu. Ako bude zaključena petica – gajba piva meni. Maloprije smo Njasa i ja doteglili gajbu Zmajskog koju smo pazarili u Vrutku. Evo kako sam dobio okladu.
Ponedjeljak je, kasno poslijepodne. Na zadnjem školskom satu iz hrvatskog jezika Rašićka zaključuje ocjene. Katja je kao na iglama, cijeli je vikend štrebala gramatiku. Podočnjaci na njenim očima veći su od Njasinih. Rašićka dolazi do broja sedam.
Katja Galunić odličan, šturo kaže i nastavi dalje. Zaključi svima ocjene i pita na kraju ima li kakvih pitanja ili primjedbi. Katja se jedina javi. 'Profesorice, mislim da nije fer da ste mi zaključili pet, a da me niste pitali. To nije pravedno prema ostalima jer imam prosjek ispod 4.5.'
U razredu šok i nevjerica. Rašićka se nasmiješila i rekla Katji da je njena petica itekako zaslužena. Ipak, nije sve u brojkama. Ima nešto u znanju, trudu i umjetničkom dojmu.
Kad je zazvonilo djeca su se okupila oko Katje. I dalje većini nije jasno zašto je Katja to napravila. Na izlasku iz učionice prijateljica Leda krišom je turila Katji u džep vrećicu bombona.