Početkom sljedećeg tjedna moja kćer jedinica iz bogate begovske kuće puni jedanaest godina u julu i jedva čeka da dobije svoju sobu. I nije babo Neno-beg cicija. I lijen isto bio nije. Čim je mezimicu svoju u drevni Varaždin-grad otpratio, već je majstore najbolje naručio da najveću sobu u stanu u djevojačku pretvore, da ju urede i opreme kako najbolje znaju i tako veselje slavljenici učine.
Mladen iz Breza-stolarije je najbolje švapske prozore ugradio, soboslikar Ambrož je sobu posrebrio, a kod kraljice Ikee se namještaj nabavio. Krevet na kat je bio najveća Katjina želja i njega je osobno dizajnirao Tord Björklund, idejni tvorac švedskog stola. Kćeri moja, krevet na kat u vojsci mi je prisjeo i čemu sad on, kad se nemaš s kime svađati tko će gore, a tko dolje spavati? No Tord je tome doskočio i tako je napravio da donjeg kreveta neima, nego se mjesto njega klavir Kawai udobno smjestio podno podnice.
Gledam tako Katjin kutić u ove kasne sate. Na zidu iznad kreveta ružičasta lampa u obliku cvijeta, novi madrac od morske pjene, posteljina sa muzičkim motivima... pa ugasim svjetlo, prišuljam se krevetu i popnem se pažljivo uz merdevine. Lijepo je i udobno gore, kroz prozor se vidi Knežija obasjana mjesečinom. Zrikavac tu i tamo nadglasa zujanje ventilatora. I onda mi sive misli prekinuše idilu i paniku donesoše.
Od svog rođenja Katja je spavala pored Njasinog i mog bračnog kreveta. Prvo u kinderbetu, a poslije u svom crvenom krevetiću. Kad je bila manja prije spavanja bih joj čitao ili izmišljao priče. U zadnje vrijeme legnem pored nje i vodimo razgovore. Obično blesave, ponekad pametne. 'Tata, hoćeš li me ušuškati?' Ta ponuda se ne odbija pa makar padale ćuskije i igrala se Liga prvaka.
Par sati kasnije, kad odlazim na spavanje, moje cure su u dubokom snu. Njasa se ne vidi ispod deke, a Katja vazda otkrivena. Kako ću je na ovom krevetu katnom ušuškavati i pokrivati, leći pored nje da se malo pomazimo?
Sišao sam sa kreveta, otišao do kompjutora i potražio tehničke podatke o krevetu. Sve ima: visina, širina, razmaci, ali nema onoga što mi treba. Nosivosti! Jel' more izdurati tih zajedničkih sto i kusur kila? A ništa, morati ćemo riskirati.
Točno pet godina Katja je spavala u krevetu na kat. Imalo je to prednosti i mana. Krevet se na nepreglednim visinama nikad nije pospremao jer bi to bila prekomplicirana rabota. No, postao je krevetac u zadnje vrijeme grintav i škripav, pogotovo nezgodan za vrijeme potresa i korone. Valjda mu nije pasalo kad je Katja završila muzičku školu pa su se klavirski koncerti jako prorijedili.
Za šesnaesti rođendan poželjela je Katja novi krevet. Nije problem. Otišli nas troje prošle subote do Lesnine i Ikee, škicnuli ponudu i izabrali Annu koja jest prizemna, ali je i prilično rastezljiva. U nedjelju je šmizla otišla kod bake u Varaždin, a na Njasi i meni je da se riješimo starog kreveta i dofuramo novi.
Prvo smo napravili drugo. Cura na blagajni i skladištar su nas uvjeravali da će četiri paketa stati u auto bez problema. Vozili smo se od Žitnjaka do Knežije otvorena gepeka stiješnjeni kao sardine konzervirane. Nakon toga prenijeli smo 200 kila krevetnih dijelova na treći kat i sretni otišli na pivo jer smo za sat vremena zaradili za dvije gajbe Kozel piva čija cijena čini ekvivalent dostavi iz Lesnine.
Na čitabi za montažu kreveta piše da je zahtjevna pa sam naručio Ljetni paket iz pivovare Medvedgrad. Trebala su nam samo dva poslijepodneva i pola paketa piva da sklopimo krevet, iako su upute bile šture, a dijelovi loše markirani.
Montažerski duo sjedi na klupici u parku i ponosno gleda u prozor na trećem katu obasjan crvenim svjetlom koje emitira lampica iznad novog kreveta. A je to!