Mašala! Ove godine je buknula, poput požara ljetnog, koncertna ponuda na Pelješcu, inače od estrade vazda zapostavljenom. No, eto, uz glavnu cestu poluotočku, koja vijuga kroz mjesta živopisnih naziva: Prizdrina, Pijavično, Zakotorac, Oskorušno .... po lokalnim vinarijama, školama, domovima kulture, stablima i banderama kočopere se plakati koji pozivaju na koncerte: Zabranjeno pušenje u Trpnju (Sejo se tu k'o doma osjeća), Marijan Ban u Stonu, Gustafi u Orebiću, slovenska kantautorica Blanka Oblak nastupa u Dračama (selo se zove Drače, pa sad ti znaj jel' se kaže ispravno Dračama, Draču, Drači ...). Nismo nešto zainteresirani, ali lijepo je znati da su se naši domaćini potrudili oko vanpasionske kulturno-umjetničke ponude. Jedini koncert koji ćemo pohoditi za svog dužeg i južnijeg ljetovanja zove se 'Male zvijezde Stona'. Dječji festival je idealna prilika da obiđemo Mali Dubrovnik, kako tepaju Stonu, a nadasve da djecu odvedemo na mjesto gdje će se moći zabaviti i družiti uz igru, pjesmu i ples.
Tako su se sinoć oko osmice zaputili iz Žuljane prema Stonu vozač Neno, suvozačica Njasa i tri vesele curice na stražnjem sjedalu: Irma, Tonka i Katja. Brat Zoki je nešto kilav, ulovila ga fibra, a majka Marija ostala je njegovati svog mlađeg sina. Nakon pola sata vožnje parkirali smo se uz cestu preko puta solane i zaputili se prema izvoru zvuka kojeg nije bilo teško locirati među stonskim zidinama. Na glavnom trgu upravo se odvijala tonska proba. Odgledali smo nastupe nekoliko curica Katjih godina koje su pjevale o ljubavnim jadima. Onda smo prošetali gradom, kupili voće, pojeli sladoled i obavili kolektivno cursko pišanje u mraku pored kanala jer nije radio javni WC. Za divno čudo slanci u pekari su bili topli i hrskavi, morao sam otići po još jednu turu.
Koncert još nije bio počeo, sa razglasa je zatreštao Gangham Style što je bio signal za Tonku i Katju da se popnu na raznobojnim reflektorima osvjetljenu pozornicu. Uspjele su izvesti svoju plesnu koreografiju i zadiviti objektivnu stonsku publiku prije što su ih redari potjerali jer je uskoro trebao početi glavni koncert.
Na scenu je prvi izašao klinac od šest godina i otpjevao Teške boje. Rulja se valjala od smijeha jer je krezubi klinac glasom i pokretima totalno skinuo Bareta, pomoglo je što nije mogao izgovoriti slovo R. Slijedio je beskonačni niz dalmatinskih pop hitova. Curice iz Stona i okolnih mjesta pjevale su pjesmice sadržaja primjerenog svom uzrastu. Matea iz Ponikava ide u treći razred, voli ples i plivanje, izvesti će nam pjesmu Još se ne bih udala. Iz Janjine nam stiže Ana, ima devet godina i otpjevati će nam pjesmu Naivna sam, ali nisam luda. Ivana je iz Stona, voli čitati i gledati crtiće, izvesti će nam pjesmu Brodić tvoj. Oj, oj, oj, oj baš je mali brodić tvoj....
Onda se pojavio klinac od 7 godina na kojeg su naše cure otkinule. Imao je irokezu na glavi i pjevao je Motore od Jagoda. Uf, dosta je bilo cure. Irmici su već odavno na polja koplja oči i valja nam put doma poći.
U autu se Njasa raspjevala i uspjela je djecu održati budnom do Žuljane. Totalno iznenađenje u našem selu, umjesto uspavljujuće melodije zrikavaca trešti muzika sa razglasa. Popnem se na kat i sa balkona ugledam na žuljanskom glavnom molu gomilu ljudi kako se gibaju osvjetljeni zelenim laserskim zrakama. Što je najbolje muzika je sasvim o.k., mahom hitovi iz osamdesetih. Nakon što stavimo klonulu djecu u krpe, Njasa i ja se zaputimo prema molu i uskoro sjedimo na njegovom vrhu i pijuckamo plavac. Raje je puno, različite generacije i nacije žuljanskih turista plešu uz more pod zvjezdanim nebom pored improviziranog DJ pulta. Sweet Dreams od Eurythmicsa počinje. Njasa i ja se pogledom kužimo i par sekundi kasnije bacamo se na kameni plesni podij u razuzdanu gomilu. Ovdje mora doći cenzura.