Moja kćer Katja se rodila tri godine nakon što je njen djed Franjo umro. Najdojmljivija scena u mom životu se odigrala u ponedjeljak 25.07.2005 oko 9 sati navečer, kada se u varaždinskoj bolnici, nakon cjelodnevnog natezanja, mala Katja najzad izvukla iz Njasinog trbuščića. Par minuta kasnije babica mi pruža zamotuljak iz koje viri glavica sa čuperkom crvene kose na vrhu. Dok sam prvi put držao svoju kćer u naručju, ona je u jednom trenutku otvorila oči. Prilično nadrealno iskustvo, osjetio sam kako me kroz njih gleda moj otac. Slijedi priča o tome kako je Katja posjetila grob svoga djeda.
Brat Zoki je ispekao orade i brancine za nedjeljni ručak, šogorica Maša je bila zadužena za krumpire, a majka Marija je skuhala juhu od povrća uz pomoć novog miksera. Ja sam pijuckao Velebitsko pivo, igrao se skrivača s Katjom i nadjevao ribama imena. Zadnjih par dana sam Katji i sebi spremao sve obroke, tako da sam danas kao samohrani otac (Njasa je u Kini do 01.11.) bio oslobođen kulinarskih zadataka. Malo smo odmorili poslije ručka, a onda smo se svi skupa, uključujući i malu nećakinju Tonkicu, odvezli autima na groblje.
Kad smo stigli na groblje Katja je opet podivljala. Uvijek kad dođe na Mirogoj otme se kontroli. Na početku Krematorija se nalazi strma padina niz koju se Katja sjuri kao Janica Kostelić u najboljim danima i pri tom se smije i viče od veselja. Trčim uz nju da je uhvatim ako počne padati. Gledajući taj prizor majka Marija se počela smijati naglas. Mirogoj je odjekivao od veselih kikota unuke i bake. Kako se približava Dan mrtvih bilo je dosta ljudi na groblju. Na tren mi stoga postade neugodno, srećom se i majka Marija dosjeti tome pa priguši smijeh.
Za par minuta stigli smo do tatinog groba i tamo, kako priliči, ostavili cvijeće i zapalili svijeću. Katja, koja se dotad malo smirila, počela je plesati neki svoj smiješni ples, jedva sam je uspio odgovoriti od skakanja po nadgrobnim pločama. U jednom trenutku zavladala je tišina, odmah mi je postalo sumnjivo. Katja je došla do mene, pokazala mi kažiprst i tiho rekla: 'Pec, pec.' Na kažiprstu plik, opekla se sirota na upaljeni lampaš. Uto su došli Zoki, Maša i Tonka. Bebica Tonkica, koja se upravo probudila, zaokupila je Katjinu pažnju, u trenu je zaboravljen bolni prst. Dan se bližio kraju, postalo je sve hladnije pa smo krenuli prema parkingu. Jedva Katju nagovorismo na povratak, interesantnije joj je na groblju, nego na svim parkovima i igralištima gradskim.