Statistika
“Statistika je kao kurva.” Hm, to nam je ipak zvučalo grubo pa smo se odlučili za light varijantu: “Statistika je kao bikini. Pokazuje mnogo, ali ne otkriva sve.”
Moja je bila ideja, a Njasina kreacija za izradu majice kao rođendanskog poklona za našu kćer Katju, koja je prihvatila dobru zajebanciju na svoj račun i rado nosi narančastu poklon‑majicu. Inače, ima puno istine u ovoj izreci. Globalno zagrijavanje utječe na smanjenje broja gusara u svijetu.
Ovu crticu pišem mjesec i pol dana nakon uručivanja majice. Jučer je napokon okončana saga oko Psihologijske statistike. Ajd’ da objasnim o čemu se radi.
Psihologijska statistika je predmet iz drugog semestra psihologije na riječkom fakultetu. Nastavlja se na predmet iz prvog semestra Uvod u psihologijsku statistiku, koji je Katja elegantno riješila na prvom roku. Apsolutno ništa nije slutilo da bi moglo biti problema sa statistikom iz drugog semestra.
Dva kolokvija su se riješila sa 80–90 %, i na prvom ljetnom roku se na ispitu dobila trojka — bod je nedostajao do četvorke. No, onda moja kćer radi potez koji njena majka i otac nikad nisu niti pomislili napraviti u povijesti svojih studiranja — odbija trojku jer lovi prosjek ocjena koji donosi par bodova više na natječaju za smještaj u studentski dom.
Zašto jednostavno, kad može komplicirano?
Za drugi rok se, naravski, uopće nije spremala jer se za dan‑dva izlazilo na najteži ispit iz Osjeta i percepcije. Zadesi se da drugi rok bijaše puno teži nego prvi i padne Katja na ispitu, opet za par bodova. Prvi put se pao ispit na faksu. Šok i nevjerica.
Ipak, nekako se smoglo snage za položiti najteži ispit. Jebiga, ne zvuči to uopće loše — od šesnaest ispita ostao je jedan za jesen.
No, onda su počele dolaziti loše vijesti. Zbog nepoloženog ispita ostala je bez dodatnih 150 bodova, s kojima bi bila u kakvoj‑takvoj šansi da dobije dom. Onda se ispostavilo da je polaganje statistike preduvjet za upis nekih predmeta s druge i treće godine.
Ove godine neće biti dekanskog roka, a broj izlazaka na ispit ograničen je na tri. Uglavnom, Katjino ljeto nije bilo baš bezbrižno — statistički mač visio je nad njenom glavom sve do jučer.
Ipak, Katja je odbijala bilo kakvu pomoć. Instrukcije nisu dolazile u obzir, a roditeljska pomoć je prekinuta još u prvom srednje kad smo se gadno posvađali dok sam probao objasniti neke zadatke iz matematike.
Devetog devetog, na prvom jesenskom roku, položila se statistika po drugi put iz trećeg pokušaja sa čvrstom četvorkom. Odahnuli su roditelji, bake, rodbina i prijatelji… a ponajviše moja studentica, koja je sretnu vijest saznala u autobusu za Zagreb, negdje u Gorskom kotaru.
Hitno je organiziran svečani doček. Drito s autobusnog kolodvora smo nas dvoje otišli u Spank na točeno pivo iz velikih krigli. Najteži put je nekad najslađi. Puno puta sam se uvjerio u to na vlastitoj koži.